Pacijenti

1. Kada pozvati hitnu medicinsku službu, a kada ne?

Hitna medicinska služba (HMS) zbrinjava stanja koja neposredno ugrožavaju ljudski život ili zdravlje te je brzina reakcije i dostupnost odlučujući čimbenik njezine učinkovitosti. Danas je uvriježeno mišljenje da HMS radi sve i svašta: pregledava grla, ispire uši, vodi djeda doma jer nitko nije došao po njega itd. Ovim putem želimo pojasniti građanima da se pozivanjem HMS-a za stanja koja nisu hitna nepotrebno i nepoželjno opterećuje sustav hitne službe koji nije neograničenih resursa. Zbrinjavanje ne-hitnih stanja oduzima vrijeme timu HMS-a pri izlasku na neophodnu intervenciju. Hitna stanja koja zahtijevaju neodložnu medicinsku skrb opisali smo u letku- Sve što trebate znati o HMS-u- koji možete pogledati ovdje. Informiranje građana o hitnim i ne-hitnim stanjima provodit će i medicinski dispečeri u medicinskim prijavno – dojavnim jedinicama (MPDJ-u), koji primaju sve pozive uplašenih građana. Uz pomoć Indeksa prijema hitnog poziva za MPDJ, medicinski dispečeri pozivateljima pružaju kvalitetnije medicinske savjete u slučajevima ne-hitnih stanja. Spomenuti Indeks, pruža im uvid u cijeli spektar stanja/simptoma, kojima na temelju razgovora s pacijentom utvrđuju stupanj prioriteta. Simptomi prvog stupnja hitnosti zahtijevaju žuran izlazak tima HMS-a na teren, simptomi drugog stupnja nude mogućnost odgode pružanja hitne medicinske skrbi (ukoliko postoji hitniji pacijent) ili se pacijenta upućuje izabranom liječniku opće/obiteljske medicine, dok se pozivatelje s simptomima trećeg stupnja hitnosti upućuje liječniku opće/obiteljske medicine.

2. Postoje li takozvani granični slučajevi?Primjerice, mlađa osoba ostala je nepomična radi išijasa preko vikenda, hoće li ju hitna odbiti?

Hitna medicinska služba nikad ne odbija pacijente. Ta mlada osoba bi, u najmanju ruku, telefonskim putem dobila savjet medicinskog dispečera koji je zaprimio njezin poziv. Inače, išijas je najčešći, ali ne i jedini uzrok bolova u leđima. Križobolja nije specifična bolest, nego simptom koji može biti uzrokovan raznim akutnim i kroničnim procesima u leđima, kao što može biti i refleks procesa u trbušnoj šupljini. Mnogi od uzročnika bolova u leđima rijetko kad su kritični. Sve simptome dobro poznaje medicinski dispečer, koji pozivatelju postavlja niz detaljnih potpitanja kako bi procijenio da li određena križobolja iziskuje intervenciju tima hitne medicinske službe (HMS-a). Ta pitanja uključuju podatke o prijašnjim križoboljama, o njezinoj pojavi, intenzitetu i opisu boli te ostalim simptomima. Primjerice, gubitak osjeta u nogama ili problemi s mokrenjem veoma su ozbiljni i zahtijevaju neodložni izlazak tima HMS-a na teren i prijem pacijenta u bolnicu. S druge strane, kod osoba koje su već imale križobolju i kod kuće imaju analgetike, temeljitom analizom svih relevantnih podataka, medicinski dispečer odlučuje o nužnosti slanja tima HMS-a na teren. Ukoliko medicinski dispečer procijeni da simptomi križobolje nisu za intervenciju HMS-a, tada pacijenta upućuje što činiti i kako dalje postupiti kako bi mu se zdravstveno stanje poboljšalo. U takvim slučajevima, jedna od uputa je i da se pacijent svakako ponovo javi ako mu se provedbom danih savjeta stanje nije poboljšalo.

3. Zašto se iznenadnim promjenama ponašanja koje dovode u opasnost bolesnika ili okolinu (pokušaj samoubojstva ili ubojstva) bavi hitna medicinska služba (HMS). Zar to nije u domeni policije?

U visoko rizičnim slučajevima kada su u opasnost dovedeni bolesnik ili okolina (kao što pokušaj samoubojstva ili ubojstva jest) obavezno se dojavom aktiviraju obje žurne službe. Sigurnost uvijek mora biti imperativ i preduvjet djelovanja u takvim slučajevima. Nitko ni sebe niti druge ne smije dovesti u potencijalnu opasnost. Policija u takvim slučajevima osigurava područje za tim HMS-a, sprečava ozljeđivanje ili prijetnje pacijentu ili drugim osobama te sprečava daljnje ozbiljne zločine, dok tim HMS-a ima svoj algoritam djelovanja kojim nastoji na licu mjesta hitno zbrinuti pacijenta. Dakle, sinergija djelovanja policije i HMS-a je u ovakvim slučajevima neophodna.

4. Postoji li, prilikom pozivanja hitne medicinske službe (HMS-a), obavijest koja građanima kazuje koji su na redu dok ne dobiju medicinskog dispečera?

Ne, takva obavijest ne postoji. Medicinski dispečer uvijek će se javiti na poziv upućen medicinskoj prijavno – dojavnoj jedinici (MPDJ-u) zato ne treba odustajati ukoliko se dispečer odmah ne javi. Reorganizacijom HMS-a, uvodimo u MPDJ-u informatički sustav kojim, osim što će medicinski dispečeri u svakom trenutku vidjeti sva vozila i sve timove na terenu kako bi na hitnu intervenciju poslali najbliže vozilo, računalo u sekundi prebacuje vezu na prvog slobodnog dispečera. Takve MPDJ već postoje u Zagrebu i Karlovcu i funkcioniraju odlično! Također, jako je važno da građani HMS zovu samo za hitna medicinska stanja. Svaki nepotreban ili lažni poziv zauzima telefonsku liniju i onemogućava da pomoć HMS-a dobiju oni čiji je život ugrožen.

5. Tko su dispečeri? Zašto dispečer postavlja niz pitanja koja se čine kao odugovlačenje, poput vaš telefonski broj, vaše ime, pacijentovo ime, itd.?

Medicinski dispečeri odlično znaju medicinu, ali poznaju i osnovne psihološke vještine kojima nastoje umiriti građane koji ih zovu u njima iznimno stresnim situacijama. Posao medicinskog dispečera u medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici (MPDJ-u) mogu obavljati: doktor medicine specijalist hitne medicine ili doktor medicine s najmanje 3 godina radnog iskustva u timu hitne medicinske službe (HMS-a) na terenu ili stručna prvostupnica/prvostupnik sestrinstva s najmanje 7 godina radnog iskustva u timu HMS-a na terenu ili medicinska sestra/medicinski tehničar s najmanje 10 godina radnog iskustva u timu HMS-a na terenu.HZHM pokrenuo je i edukaciju medicinskih dispečera nakon što je izdao Hrvatski Indeks prijema hitnog poziva za medicinsku prijavno – dojavnu jedinicu. Riječ je o edukaciji medicinskih djelatnika koji već niz godina obavljaju posao medicinskih dispečera te su na tečaj došli kako bi usavršili svoje vještine i stekli nova znanja. Osim radionica i predavanja, medicinski dispečeri podvrgnuti su ispitu znanja koji moraju položiti kako bi stekli certifikat. Ispiti su temeljiti jer je medicinski dispečer prva karika u lancu uspješnog zbrinjavanja hitnog pacijenta. Pitanja koja postavlja medicinski dispečer neophodna su kako bi pacijenti što brže dobili pomoć kada im je ona potrebna. Različiti ljudi različito reagiraju u stresnim situacijama zato je potrebno dopustiti dispečeru da vodi pozivatelja kroz razgovor. Dok on ukucava podatke, tim HMS-a već je krenuo prema pacijentu. Adresa na kojoj se nalazi pozivatelj, njegov broj telefona i ime i prezime, važno je reći pri pozivu jer iako MPDJ posjeduje mogućnost identifikacije broja dolazećeg poziva, davanje broja neophodno je radi ispravnosti informacije. Ako se iz nekog razloga telefonska veza prekine, tim HMS-a na terenu znat će na koju lokaciju treba ići i na koji broj vas opet može kontaktirati.

6. Uspijevaju li ljudi mirno i razgovijetno razgovarati s medicinskim dispečerom?

U većini slučajeva medicinski dispečer uspije smiriti pozivatelja kako bi sakupio sve relevantne podatke na temelju kojih može pravodobno i brzo uputiti tim hitne medicinske službe. Informacije koje medicinski dispečer dobije od pozivatelja ključne su kako bi se spasio život osobe koja je u nevolji.

7. Da li se razgovori s hitnom snimaju? Kome su dostupni podaci iz razgovora?

Od časa ulaska Vašeg medicinskog poziva hitnoj medicinskoj službi svi se razgovori snimaju, a njihov sadržaj je službena medicinska tajna i kao takvi se tretiraju.

8. Ima li hitna medicinska služba (HMS) mnogo ne-hitnih pacijenata?

Velik je broj ne-hitnih pacijenta – previjanje, davanje terapije za kronična stanja, pisanje recepata, itd. koje obrađuje HMS. Jasno nam je da se takve dugogodišnje navike građana ne mogu promijeniti preko noći, ali trebamo raditi na edukaciji i osvještavanju kako bi hitna služba bila što manje opterećena takvim pozivima te spremna promptno djelovati u hitnim stanjima i situacijama zbog kojih i postoji.

9. Što treba činiti dok ne stigne pomoć?

Postupajte prema uputama koje vam je dao medicinski dispečer. Nastojite po svaku cijenu ostati smireni i umirujte pacijenta, utoplite ga i održavajte ga budnim. Nemojte mu davati ništa za piti ili jesti. Ako je pacijent pao s velike visine, doživio prometnu nesreću ili je bez svijesti ne pomičite ga, osim ako mu ne prijeti neposredna opasnost poput požara, eksplozije, utapanja.

10. Kako olakšati posao hitnoj medicinskoj službi (HMS-u) da nas što prije pronađu?

Tim HMS-a lakše će vas pronaći ako osvijetlite ulazna vrata i kućni broj ili pošaljete nekog da dočeka tim. Možete i osloboditi prolaz do pacijenta– zatvoriti kućne ljubimce, odmaknuti namještaj, cvijeće, parkirane automobile te naravno pripremiti medicinsku dokumentaciju.

11. Može li osoba bliska pacijentu ići s njom u vozilu hitne medicinske službe (kao što to viđamo u filmovima) ili to kod nas nije uobičajeno?

Svaki pacijent ima pravo na privatnost i to se pravo poštuje. Osim toga, prisutstvo drugih osoba može negativno utjecati na stanje pacijenta, a i na mogućnost pružanja skrbi pacijentu (npr. zbog kapaciteta vozila). Konačno, osoba u pratnji ne treba se izlagati riziku. Liječnik ima znanje i vještine, te pravo i obvezu da poduzme sve raspoloživo za zaštitu i dobrobit pacijenta.

12. Zašto hitna medicinska služba (HMS) ne bi dolazila u kućne posjete?

Kućne posjete su u djelokrugu rada liječnika opće/obiteljske medicine. HMS zbrinjava hitna medicinska stanja te je brzina reakcije i dostupnost odlučujući čimbenik njene učinkovitosti. Preuzimanjem obveze obavljanja kućnih posjeta (ne-hitnih intervencija) brzina reakcije i dostupnost HMS-a značajno bi se smanjile. Organizacija u kojoj HMS uz hitne slučajeve rješava i ne-hitne kućne posjete najviše šteti samim pacijentima. Reorganizacija HMS-a podrazumijeva i bolju organizaciju, te međusobnu koordinaciju različitih dijelova zdravstvenog sustava.

13. Zadnjeg dana škole maturanata na gradskim cestama često susrećemo vozila hitne medicinske službe (HMS-a). Kako prepoznati da su djeca konzumirala drogu i alkohol?

Za vrijeme „norijade“ HMS u stanju je visoke pripravnosti i promptno reagira na svaku prijavu moguće prekomjerne konzumacije droga i alkohola. Danas je na tržištu, nažalost, dostupan cijeli spektar različitih droga čije simptome je ponekad teško uočiti, a koje u kombinaciji s konzumiranjem alkohola dodatno povećavaju opasnost trovanja ljudskog organizma. Najčešći simptomi variraju od relativno blagih i benignih – nekoordiniranost pokreta, vidljiva raspoloženost osobe – do mnogo ozbiljnih simptoma – poremećaj svijesti, depresija disanja, različitih kardiovaskularnih i drugih problema koji mogu biti opasni po život. Od iznimne je važnosti da građani ukoliko sumnjaju na prekomjernu konzumaciju droga i alkohola pozovu hitnu službu jer je u tim situacijama nužno kontrolirati stanje u najvećoj mogućoj mjeri. Smatramo da je potrebno pojačati javnozdravstveno preventivno djelovanje, educirati mlade o mogućim neželjenim posljedicama droge i alkohola, kako ne bi „norijadu“ proveli u vozilu HMS-a i bolnici.

izvor:www.hzhm.hr